Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković saopštio je da tužilaštvo po svim krivičnim prijavama postupa u skladu sa zakonom, bez obzira na to na koga se one odnose. Odgovarajući na naše pitanje zašto izbjegava da procesuira predsjednika DPS-a Mila Đukanovića i njegove srodnike, Stanković je rekao da su za odvijanje daljeg postupka neophodni dokazi, a ne utisci. Vrhovni državni tužilac se osvrnuo i na predmete u kojima su oslobođeni Duško Šarić i Safet Kalić, čime je državi i građanima pričinjena milionska šteta. On je rekao da su optužnice u oba predmeta potvrđene u sudu jer su sadržale dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da su okrivljeni izvršili krivična djela za koja su optuživani. Komentarišući sve češće obračune kriminalnih grupa, Stanković je kazao da poslednja dešavanja u Crnoj Gori pokazuju da državni organi koji su zaduženi za obezbjeđivanje sigurnog okruženja moraju odlučnije da postupaju i intenzivnije sarađuju kako bi kriminalnim grupama dokazali da nijesu jače od države
Da li ste pokrenuli pitanje odgovornosti tužilaca u slučajevima „Šarić” i „Kalić”?
To što se u javnosti konstantno govori o postupcima u kojima su donijete oslobađajuće presude ne treba da dovede u pitanje rezultate u višestruko većem broju drugih predmeta, o čemu se, nažalost, mnogo manje govori u javnosti. Zato ću iskoristiti priliku da podsjetim da je tokom prošle godine po optuženjima državnih tužilaštava osuđujućom presudom riješeno više od 90 odsto optuženja, oslobađajućom oko četiri odsto, dok je odbijajućom presudom riješeno manje od dva odsto optuženja.
Napomenuću da su u oba ta predmeta optužnice potvrđene, što znači da je u momentu podizanja optužnice postojalo dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da su okrivljeni izvršili krivična djela za koja su optuživani.
Što se tiče odgovornosti, podsjećam da na osnovu Ustava Crne Gore rukovodilac Državnog tužilaštva i državni tužilac uživaju funkcionalni imunitet i ne mogu biti pozvani na odgovornost za mišljenje dato ili odluku donijetu u vršenju svoje funkcije, osim ako se radi o krivičnom djelu. Međutim, Zakonom o državnom tužilaštvu propisano je da se ocjenjivanje rada državnih tužilaca vrši i na osnovu kvaliteta rada, što podrazumijeva broj potvrđenih optužnica, osuđujućih presuda i usvojenih žalbi.
Podsjetiću Vas, takođe, da u Državnom tužilaštvu, osim redovnih godišnjih kontrola, imamo i periodične kontrole rada državnih tužilaca. Nijedna od njih nije pokazala da u ima tužilaca koji ne obavljaju svoju funkciju na zakonom propisan način.
Saglasićete se da vrhovni državni tužilac nije u mogućnosti da ide u pomenute kontrole. Međutim, ukoliko bi državni tužioci iz, da kažem, nadređenih tužilaštava eventualno primijetili propuste u radu koji bi zahtijevali pokretanje odgovornosti, onda bi bili obavezni da u izvještajima povodom kontrole to i navedu. To se onije desilo od kada sam ja na čelu Državnog tužilaštva.
Šta je sa istragom u slučaju „Telekom” i da li se može očekivati podizanje optužnice?
Vjerujem da ni sami ne očekujete da Vam kao vrhovni državni tužilac najavljujem korake koje tužilaštvo namjerava da preduzme u bilo kom konkretnom slučaju. Glavni specijalni tužilac je više puta javno govorio o tom predmetu, pošto je on u nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva, i ja se neću upuštati u dodatno objašnjavanje. Ono što je važno da istaknem kao činjeniču jeste da laička javnost ne može donositi odluke umjesto tužilaštva, optuživati bez dokaza i presuđivati mimo nadležnih institucija.
Svakako da sam upoznat sa koracima koje Specijalno državno tužilaštvo preduzima u ovom predmetu. Kada se stvore uslovi da i šira javnost bude informisana o tome, to će se i desiti.
Kako komentarišete dosadašnji tok suđenja u predmetu „Državni udar”?
I sami znate da komentarisanje sudskih postupaka nije u skladu sa zakonom. Ne očekujete valjda od vrhovnog državnog tužioca da krši zakonske propise?
I u tom predmetu konačnu riječ daće sud. Mislim da bi svakodnevno trebalo da podsjećamo na tu činjenicu, ali i na činjenicu da se sudi u sudnici, a ne na konferencijama za štampu, da je sudnica mjesto za iznošenje dokaza, a ne za bilo čiju promociju.
Svjedoci smo da je javno suđenje dovelo i do toga da svako sebi daje za pravo da misli da bi on bio bolji sudija, tužilac ili advokat. Zato svi ti koji na takav način razmišljaju treba da nam pokažu, a ne da govore kako se radi. Ne samo da se zadrže na komentarisanju iz udobne fotelje, već da krenu kako treba – da završe pravni fakultet, polože pravosudni ispit i onda sve drugo redom... Najlakše je kritikovati tuđi rad, a da pritom nemate sopstvene rezultate. To je karakteristika našeg podneblja, kako se to najjednostavnije kaže – da smo na riječima spremni na velika djela i rezultate, ali bez namjere da zasučemo rukave i da ih stvarno i ostvarimo.
U javnosti se stiče utisak da tužilaštvo izbjegava da postupa po krivičnim prijavama protiv Mila Đukanovića i njegovih najbližih srodnika.
Molim Vas, ko stiče takav utisak? Koja javnost, na osnovu čega? Svako ko ga stiče neka ponudi konkretne dokaze da je bilo ko od tih na koje mislite učinio krivično djelo. Da li očekujete da tužilaštvo vodi istragu protiv bilo koje osobe samo zato što dio javnosti ima utisak da tako treba?! Podsjetiću Vas da tužilaštvo ne preduzima neophodne mjere i radnje na osnovu utisaka, već na osnovu konkretnih dokaza. Samo se okrenite iza sebe i pogledajte kako smo nedosledni. Isti oni koji kritikuju rad tužilaštva kada im donijete odluke ne odgovaraju, pozdravljaju profesionalizam tužilaca u situacijama kada su na meti tužilaštva njihovi, da kažem, protivnici. Ne može tužilaštvo biti profesionalno kada vam njegove odluke odgovaraju, a neprofesionalno kada se donijeta odluka ne poklapa sa vašim interesom. Ne smijemo zaboraviti na principijelnost i onda kada se neka odluka tiče nas konkretno.
Zato ponavljam, tužilaštvo po svim krivičnim prijavama postupa u skladu sa zakonom, bez obzira na to na koga se one odnose, a da bi se postupak dalje odvijao, neophodni su dokazi, a ne utisci. Utisci nijesu i ne smiju biti sistem rada pravosuđa.
Ministar unutrašnjih poslova zamjerio je tužilaštvu što često pribjegava sklapanju sporazuma o priznanju krivice. Da li će Specijalno tužilaštvo nastaviti s tom praksom?
Zamjeriti je, po meni, prejaka riječ. Ministar unutrašnjih poslova iznio je svoj stav, a i ja sam njega upoznao sa svojim, tako da ne vidim potrebu da sa ministrom razgovaram putem medija. Ono što moram da naglasim jeste činjenica da sporazume o priznanju krivice ne zaključuje samo Specijalno državno tužilaštvo, već to čine i druga državna tužilaštva u situacijama kada se za to stvore zakonski preduslovi. Podatke o zaključenim sporazumima za svako državno tužilaštvo pojedinačno možete pronaći u godišnjem izvještaju o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva.
Jeste li zadovoljni saradnjom sa policijom i sudovima u borbi protiv organizovanih kriminalnih grupa?
Imam utisak da se od izbora za vrhovnog državnog tužioca gotovo svakodnevno susrijećem sa ovim pitanjem i zato ću podsjetiti da su odnosi policije, tužilaštva i sudstva zakonom definisani. Poslednja dešavanja u Crnoj Gori pokazuju da državni organi koji su zaduženi za obezbjeđivanje sigurnog okruženja moraju odlučnije da postupaju i intenzivnije sarađuju kako bi kriminalnim grupama pokazali da nijesu jače od države.
Kako komentarišete sve češće obračune kriminalnih grupa u kojima nerijetko stradaju i nevini ljudi?
Dijelom sam na ovo pitanje već odgovorio. Uvjeren sam da će policija, tužilaštvo i druge institucije zadužene za bezbjednost svakog građanina pojedinačno dokazati da su spremne da stanu na put obračunima kriminalnih organizacija. Što se tiče Državnog tužilaštva, svojim saradnicima sam saopštio jasan stav da očekujem od njih maksimalno angažovanje u situaciji kada je neophodna povećana odgovornost svih nas.
M.V.RAKČEVIĆ

Intenzivirati istrage o napadima na novinare

Da li planirate da preispitate rad tužilaca po prijavama koje se odnose na brojne propuste u istrazi o ubistvu urednika „Dana” Duška Jovanovića ?
Uz maksimalni senzibilitet prema tom konkretnom predmetu, u danima kada se bliži godišnjica ubistva glavnog urednika dnevnog lista „Dan”, zamolio bih Vas, kao dugogodišnjeg urednika rubrike koja prati rad pravosuđa, da vodimo računa o tvrdnjama koje iznosimo kako u ovom predmetu, tako i u drugim predmetima. Svako ima pravo da misli da je u određenom postupku bilo propusta, ali ne možemo da tvrdimo da ih je bilo samo na osnovu mišljenja. Govorim sada o svim postupcima, ne samo o ovom na koji se odnosi vaše pitanje, ali, kao što rekoh, zbog osjetljivosti teme, ne bih dalje obrazlagao, ali mislim da sam bio dovoljno jasan.
Iskoristiću priliku, naročito u svjetlu novonastalih okolnosti, da još jednom najoštrije osudim napad na novinarku Oliveru Lakić. S tim u vezi moram da napomenem da će tužilaštvo u narednom periodu intenzivnije preduzimati potrebne radnje u slučajevima napada na novinare.